Tanka poezija

Prolazi

pesnik

ulicom

slova

ostaju…

 

Januarska poema

ZIMA

U zimskom plaštu je sad zelena gora
Snijeg se blista na grančicama bora
Zorom svira melodiju januarska lira
Vila inja je raširila tanka kristalna krila
Savijene strune graba u ritmu fijuču
Grlice iz ušuškanog gnjezda guguču
Na divljoj travi čipku mraza isplele
Biserna kiša i sitne pahuljice bijele
Kao slivene suze u dugoj cucli leda
Ispod krova doma lomi ih sneni meda
Mala sova privila se uz drvo jelke
Srna u zaklonu od slame i smreke
Da je da dočeka opet novo proljeće
Ljuti vuk po snijegu u potragu kreće
Nad šumom pogledom orao ga prati
Pa se u krug plavom Jadranu vrati
Promrzle su stijene od nemirnih vala
Predaleko je sunce – šapuće obala.

HAIKU
Januar zanjiše
zadnji crven list
niz tepih šaša.

U hladnoj zimskom noći
dok okolo grana snijeg vije
trešnja proljeće sanja.

 

Suton

SUTON NA MORU

Kad se spusti suton nad obalom mora
Tad zatrepte bistri vali hiljadama boja
Refleksija bljeska sunca pred zalazak
Panorama sijetno najavljuju odlazak.

Igraju posljedni ples sad zraci rumeni
Uz obalu na strmoj srebrnastoj stijeni
Zvijezde na nebeskom svodu zasjaje
A mjesec bljed u mraku putokaz daje.

Na stazama skrivenim od gustih oblaka
Svjetlost od duginih blagih tankih traka
Tu na beskrajnom polju velike vasione
Bez linije granice gdje to sunce utone.

Nezaboravan tren taj je zlatno obzorje
Moment kad se sunca i mora boje spoje
Polako zatvara list svoje stranice taj dan
Usidrena barka tiho se uljuljkuje za san.

U krug se vrti leptir tamo gdje je obala
Zalud ga dozivaju pjesmom iskrice vala
On kao galeb gleda da sleti i dobro zna
Sad je vrijeme za smiraj poslje sutona.

Pod plaštom aurore sumraka sa juga
Nebo je u nijansama zagasitih pruga
Kristalne niti luč od talasa se odvaja
Dok pada suton iznad moga zavičaja.

Poeta

PRIJATELJU PO PESMI

Tu sam uz tebe u tratinčici kraj puta
U plavom leptiru što slučajno pred prozor doluta
Tu sam u bistrom izvoru reke
Na obali mora, ispod zelene smreke
Tu sam kraj tebe dok gledaš ružin cvet
Tu sam u zoru kad budi se svet
Ne, ne moraš da mi budeš prijatelj po sećanju na minula vremena
Mada pamtim zvuk tipki belog klavira u galeriji uspomena
Ja sam kao na suhom morska sirena
Radije bi da me grije sunce na hridu kamenih stena
Da ishlape sve one kapljice sa morskog dna
Koje su me vukle dalje od mog sna
A moj san je isti kao i san tvoj
Da u svetu bude mir i pero zaustavi svaki boj.

Print Art Chocolat

Print Art Chocolat

Medeno srce i Mikado
Sladak okus iz mladosti davne
Kvadrat uspomena
Setih se da voleo si bajadere
A tko ih ne bi voleo
Onako fino
Upakovane
U zlatnu foliju
Uvek si imao
Jednu novu kutiju
Za goste
I uz kafu
Zaorila bi se pesmom
Podstanarska soba
Sedeli bi u krug
I pesmom se nadigravali
Bas i sopran
Harmonika i frula
Ponekad gitara
Velika Sajonara
A danas
Home made
Print art chocolat!

Ilustrovana poezija

Slapovi

Bistri dragulji sitne kapljice
Slivaju se niz strmu stijenu
Prskaju okolo u letu pahuljice
Stvarajući maglenu koprenu.

Spektar vodenih boja iz izvora
Svjetlucave iskre od pjeska dna
Ljepotom zablistaju u sjeni bora
Velikog slapa buk budi ih iz sna.

U istom taktu žubor vode se ori
Iznikla svud makija Mediterana
Tu se svako umoran brzo odmori
Ispod zidova od masline grana.

Dok gaze tako staze svakodnevne
Kao da sirene svoje poeme zbore
Posvuda sija trag uzburkane pjene
Kad se sliva rijeka u tirkizno more.

Preliv od zlatne prašine oko lista
Kistom sjajnih niti kao prva rosa
Crta po kamenjaru priroda čista
Mostove brojnih duga i prkosa.

Rainbow

Pesmu za decu:

DUGA

Hajde da gradimo dugu
U velikom polukrugu
Tu u našem šumskom lugu
Visoko pod oblake
Postavimo raznobojne trake
Crvena, žuta, plava, ljubičasta i zelena
Neka cela planeta bude u dugu obojena
Hajde da gradimo šarene duge
Na nebu iznad pruge
Kad prolaze vozovi kraj livade moje
Da deca gledaju kroz prozore dugine boje
Dugu vreme brzo zbriše
Jer nastaje kad se sunce javi poslje kiše
Umesto ratova šta ljude razdvajaju
Gradimo mostove od duge šta svetove spajaju
Da prijatelji ispod mosta šeću
Poželimo svima mir i sreću
Uhvatimo se za ruke, zaigrajmo kolo, zapevajmo pesme
Našu dugu prijateljstva ništa izbrisati ne sme
Hajde da slikamo duge
Da pobedimo sve tuge
Da razveselimo svet
Nacrtajmo dugin cvet.

Pismo ćirilica:

POEZIJA

IZA UGLA

Dok prosipaju bisere niz stene
Klize perle i nestaju u morskom valu
Jutrom bude pospane mornare
Sa pesmom galeba
A sirena se izvija iz mora
I blistaju joj kose rasute
Na suncu juga
Odlaze brodovi
Ka dalekim lukama
Uz violinsko gudalo lahora
U ruci mi slike iz magazina
Stari kontinent
Antika
Prvi koreni
Pogled u oblacima
Na nebu granice ne stoje
Ostavljen stih u komentaru:
SLOBODA nije prah od zlata
Niti je data samo za bogata
ARIJA, arija rodnoga kraja
Istom dugom nas spaja!

ATLANTIDA

Ribar mi je davno pričao priče
O plavom čarobnom moru sreće
Tamo još suri orao veselo kliče
Dok nebeskim svodom preljeće.

Daleko na pučini zlatne ribice
Donose ih u jatu ka obali vali
Svjetlucave crvene zvjezdice
U pjesku školjke i račići mali.

Strme na obali smaragdne stijene
Blješte u sjaju od morske pjene
Okolo njih pjevaju morske sirene
Kradom u mornare zaljubljene.

Te dive nisu šetale pored rive
I nisu plesale na karnevalu
Samo su tiho skrivene na žalu
Slale osmjehe svom mornaru.

Stih od jada ne pišu one bez suze
U tajnoj škrinji tamne dubine dna
Najljepše poeme pisane perom muze
Na tlu đe noga nije kročila nijedna.

Ima i jedna pećina od pravih bisera
A njen ulaz u neotkriven svijet vodi
Svi horizonti plove do bistrog izvora
Tu svako sretno živi u miru i slobodi.

MASLINE GRANA

Nakon oluje masline grana
Po morima sinjim pluta
Talasima bure proterana
Obalama stranima luta.

Opala grana nevremena
U pesku bledi njen trag
Gorak okus uspomena
Suza kvasi kamen drag.

Ne pitaj otkud suza kane
Koju to tugu u sebi nosi
Komad slomljene grane
Ostavljen valu da prkosi!

Daleko je sad njen jug
Uzani put kamenjara
Nostalgija jedini drug
Dok srce bolno razara.

Da li ima makar nade
Da vidi zrak duge sjaja
I rastopi sve svoje jade
U krilu rodnoga kraja?

B I O G R A F I J A
Dragica Ohaši-piše haiku, poeziju i ilustrira knjige.

Učestovala u projektu “Books for Tomorrow” 2011. Japan
JBBY (Japanese Board on Books for Young People)
Asahi Haikust Network Issue March-April 2011
Ilustrirala knjigu “Najveći balon od gume” koju je napisala Rachel Wilson, “Picture this” 2010. Japan

Jesenja balada

Jesenja balada na oblacima

Mojom ulicom prolazi zeleni leptir
Od cveta do cveta u krugu
Kao da traga za okusom
Prohujalog leta
A septembar je započeo
Sa narančastim hibiskusom
U poljima kosmosa
Viore se latice u bojama duge
Gore visoko iznad njih
Plove zgusnuti oblaci
Nalik belim jaganjcima
Plahim srnama u šumi penastih sena
Pa za tren izmene oblik
Te nestaju u dalekim prostranstvima nebeskih pučina
Nema krletke za slobodne oblake
Ne možeš saviti oblak kao granu
On sam će plesti lančiće čipke
Od tankih niti u vazduhu
Graditi kule iza ružičaste planine
Prolaziti kroz magličaste slojeve
Pejzaža od rosnih kapljica u kolažu
Otploviti preko livada posutih grmovima lavande
Tamo gde borovi dotiču nebeski svod
Rasuti se kao sitni šljunak sa igrališta
Skriven u dubini džepa
Pod iznenadnim daškom
Ostaviti čisto plaventilo
Odleteti kao labud do
Jasena na kojem šušte note
Lišća pozlaćenog bojama
Jesenjeg tona
Dok svitac ne upali svoj fenjer
Zasvira tiho balada
Kad budemo gledali
Kako se budi mesec
Pored reke oslikane zvezdanim sjajem.

Pesma je objavljena u trećem broju Književnih vertikala:

https://app.box.com/s/q72qre90q77nstuwf7s6